U današnje vrijeme skoro pa nemoguće je zamisliti život bez plastike,međutim one predstavlja jedan od ekoloških problema.Osim što predstavlja problem za životnu sredinu,plastika direktno utiče na zdravlje potrašača.
Bilo bi dobro da nešto naučimo o plastici ,pa evo neki podaci!
Naziv „plastika“ potiče od grčke riječi „plastikos“ sa značenjem „imati sposobnost oblikovanja“.Plastika se sastoji od lanaca (polimera) nastalih povezivanjem pojedinačnih molekula bogatih ugljenikom (monomera).Monomeri mogu biti raznovrsni,ali je veoma bitan i način njihovog međusobnog povezivanja što značajno povećava raznovrsnot plastičnih materijala
Osnovna podjela plastičnih materijala je na termostabilne i termoplastične.
Termostabilna plastika se oblikuje samo jednom.Tokom proizvodnje pri hlađenju dolazi do hemijskih promjena,tako da nakon hlađenja nastali predmeti su čvrsti,izdržljivi i imaju dugi vijek.Međutim,oni se ne mogu reciklirati hemijskim putem već samo mehanički tj.usitnjavanjem i degradacijom na početne komponente.
Termoplastični materijali su svi polimeri koji se mogu zagrijavati i oblikovati više puta.Ovdje spadaju neki od najpoznatijih plastičnih materijala,ali i mnogi drugi.svi su 100% reciklabilni,ali reciklaža mnogih se ne isplati i jednostavnije je samo proizvesti nov predmet.
Prosječan stanovnik planete kada se oslobodi plastičnog otpada,ne razmišlja o tome da će svaki komad plastike potrajati još 500 godina.Drugim riječima,sva plastika koja je proizvedena do sada je još uvijek tu,na planeti i ostaće za narednih 15 generacija naših potomaka.
Manje od 10% plastike se u svijetu reciklira.U prirodnoj sredini plastika se razgrađuje pod dejstvom sunčeve svjetlosti,ali tbog velike gomile otpada,svjetlost dopire samo do površinskih slojeva.Ostatak plastike nađe svoje put do rijeke,mora i okeana,gdje se veoma lagano raspada tbog niske temperature vode,a raspadne materije koje nastaju pri raspadu nastavljaju svoje kruženje kroz životnu sredinu.
Termin „Plastic soup“ podrazumijeva ogromne plastične otoke koje plutaju okeanima.Najveći plastični otok je veličine 16 miliona metara kvadratnih.Naučnici su ovo plastično zagađenje otkrili još šezdesetih godina prošlog vijeka.Blizu 90 % vrsta ptica ima plastični otpad i mikroplastiku u svom stomaku te im ona neprestano para želudac.
Kako plastika dolazi do naših tanjira?
Zbog Zemljinog sistema lanaca ishrane,plastiku jedu sitna životinje,nakon čega njih jedu veće životinje koje u svom sistemu već imaju plastiku i tako ona dolazi i do naših tanjira.Smatra se da svaka odrasla osoba ima u svom organizmu aditiv plastike te 93% BPA u urinu.
Iz svih ovih podataka možemo izvući zaključak da svu plastiku koju bacamo gdje nam je najlakše ne šteti samo životinjama već i nama samima.Šteti i ugrožava prirodnu okolinu,more,rijeke,planine,ugrožava planetu već godinama a mi ništa ne radimo povodom toga.Možda nijesmo neki naučnici da pokušamo da nađemo način da plastiku recikliramo i vratimo u ponovnu upotrebu ali jesmo ljudi koji mogu da doprinse tome bacajući plastiku isključivo u kantu za smeće.Budimo odgovorni građani,sačuvajmo planetu za buduće generacije,biće nam zahvalni.
