Zenović Predrag-Predsjetnik savjeta biblioteke potrudio se da pokaže da ova zbirka nije ženska već univerzalna. Istakao je da u samom naslovu se nazire nešto što je personalno i što se jako izražavalo u feminizmu i samim tim se zna da se radi o jednom ženskom pismu, ali sa druge strane imamo karusel koji zapravo govori o nečemu drugom što su njegove profesorice tumačile kao nekoga ko mrzi žene. Kroz tu ironijsku perspektivu se vidi da se govori o univerzalnoj knjizi koja govori o čovječanstvu uopšte.
Misao autorki je da se odstupa radikalnog od crnogorske moderne koja je bila pod uticajem epskog i patrijarhalnog, da se nikada nije otegla, ali tvrdi da to ipak kroz ovu zbirku nije tako.
Kaže da se svi ti momenti prepliću kroz tkvio.
Smatra da se kroz poeziju ove četiri autorke mogu vidjeti svi elementi koji zapravo prikazuju Crnu Goru.
Izdavanjem zajedničke poezije su htjele da pokažu to integralno, ali da se ipak kod svake pokaže to lično obilježije.
Govori se o razlikama u načinu i stilu pisanja autora, ali i kako je to sve lijepo sažeto i uklopljeno u jednoj zbirci. Takodje i o odnosu prema jeziku, one jezik i kao formu i kao sadržaj tj. sredstvo i cilj stvaraju nove okvire.
Ovo je sjajan pokušaj destrukcije ovog svijeta o kojem su govorili post modernisti. Zapravo kroz zbirku imamo četiri talasa feminizma, kako je svaka od njih primijenila teorijske modele koji stoje u osnovama ideologije starog i savremenog feminizma.
Takodje su prokomentarisali situaciju da iako smo sve savremeniji ipak ta pozicija muškarca kojem se daje glavna pozicija nije izgubljena.
Suština projekcijeje da prikaže razlike spisateljica koje su uspjele da, uprkos svim feminističkim temama, objedine svoja djela i naprave jednu žensku priču, ali veoma univerzalnu, koju bi Predrag preporučio svima.