Konferencija na temu “Od pravnih garancija do jednakosti u praksi” održana je u hotelu Centre Ville gdje je bilo riječi o problemima sa kojima se svakodnevno suočavaju osobe sa invaliditetom kao i o institucijama koje su odgovorne za poboljšanje njihovog položaja.
Marina Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore izjavila je da je kroz projekat rađeno istraživanje sa osobama sa invaliditetom. U proteklih par mjeseci takođe su se posvetili radu sa učenicima u školama, mladima sa invaliditetom, sudijama i advokatima. Vujačić je takođe istakla da su osobe sa invaliditetom u posljednje vrijeme počele otvorenije da pričaju o svojim problemima. Ona je ukazala da postoji diskriminacija u oblasti obrazovanja na primjer u školi. Vujačić je takođe upozorila da se ne smije oduzimati poslovna sposobnost da bi osoba sa invaliditetom bila zaštićena.
Siniša Bjeković, zamjenik Zaštite ljudskih prava i sloboda rekao je da državne institucije imaju najveću odgovornost u ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom, jer oni trebaju da rješavaju sporove i predmete na načelima ljudskih prava.
“Jedan od standarda prepoznat u međunarodnom javnom pravu je da se pruža asistencija tj. podrška u odličivanju lica sa invaliditetom”, objasnio je Bjeković.
On je ukazao na problem da ogroman broj objekata u Crnoj Gori nije pristupačan osobama sa invaliditetom, a razlog za to je nedostatak značajnijih finansijskih sredstava. Bjeković je takođe naveo primjer da se jedna od banaka ponašala ignorantski iako je više puta opominjana zbog nepristupačnosti, ali ni danas ništa nijesu preduzeli po tom pitanju.
Nada Bošković je predstavila rezultate o primjeni i implementaciji strategije. U ovom projektu je učestvovalo 53 osobe sa invaliditetom sa porodicama. Učestvovali su zaposleni i penzioneri raznih starosti. Na pitanje kako razumiju pojam ljudskih prava većina lica je odgovorila da svi ljudi jednako vrijede i da moraju biti ravnopravni. Mnogo osoba sa invaliditetom misli da su zakoni diskriminatorni jer postoje posebna odjeljenja u školama. Mnogi takođe smatraju da država više forsira obrazovanje Roma nego prilagođavanje objekata.
“Izbor obrazovanja je ograničen za osobe sa invaliditetom i mnogi se ne mogu upisati u željenu školu, već ih namjerno usmjeravaju u određene škole”, zaključila je Bošković.