m!M na debati “Ostajemo li ovdje?”

Predstavnica NVO Mladiinfo Montenegro prisustvovala je diskusiji pod nazivom “Ostajemo li ovdje?”, u organizaciji Crnogorske organizacije za samostalnost i mobilnost (COSMO)u saradnji sa Fondacijom Budva a i Green Platformom Montenegro. Diskusija je održana 17. maja 2019. godine u prostorijama Fakulteta za evropske i državne studije.
Ova diskusija bila je prilika da svoje mišljenje o gorućem problemu odlaska mladih iz Crne Gore podijele predstavnici parlamentarnih političkih partija i predstavnika nevladinih organizacija koja se primarno bave pitanjem mladih.
Moderator diskusije bila je Andrijana Radović (COSMO) koja je istakla da se ne smije dozvoliti odlazak najkvalitetnijih mladih ljudi, ali i dodala da se problem ne može tražiti samo u strukturama već problem treba tražiti i u mladima. Ona je ukazala i na izuzetno mali broj mladih ljudi koji su činili publiku na ovom događaju.
“Mladi treba da se više zainteresuju, da njihov jedini cilj ne bude da se zaposle nakon studija u državnoj službi ili da se povinuju partijskom zapošljavanju ili prosto da odu iz države”, istakla je Radović.
Goran Ivo Marinović ispred Fondacije Budva je podsjetio da su promjene neophodne i da je cilj ovog panela zapravo da zajedno učesnici dođu do saznanja koliko promjena je potrebno da se naprave da bi mladi ostali u zemlji kao i koje su to novine koje treba uvesti.
Ispred SDP – a govorio je predsjednik foruma mladih Emir Hadžimušović koji je istakao da podatak koji govori da 66 odsto mladih želi da ode iz zemlje nije iznenađujuć.
“Ne želim da idem u priču da krivim nekog, ali ste pomenuli da li su mladi ti koji treba da se mijenjaju i ja kažem da da”, rekao je Hadžimušović.
Kaže da ljudi žele da odu bez potrebe i želje da promijene nešto u svojoj zemlji.
“Nema želje mladih da promijene nešto, biraju da budu vođeni a ne da vode, i kada ih vodite oni najbolje znaju kako Vi to treba da radite, i tu vidim problem u mentalitetu koji ćemo teško promjeniti”, dodaje on.
Predstavnik studentske inicijative Vuk Vujisić rekao je da je pokrenuta regionalna kampanja sa haštagom “nećudaidem” koja treba tek da zaživi kod nas. On kao jedan od problema vidi ekonomsku nestabilnost u zemlji.
“Mi smo pokrenuli kampanju, ne sa ciljem da okrivimo mlade ljude zašto idu, nego da zajedno nađemo problem zašto mladi ljudi idu i da prihvatimo to kao problem”, rekao je Vujisić.
Dodao je i da mladi ne odlaze da bi upoznali druge kulture i zemlje već praktično odlaze u potrazi za boljim životom a ukazao je i na to da u školama treba više raditi na građanskom obrazovanju.
Jedan od skorijih problema na koji mladi danas nailaze jeste i odluka univerzieta o zabrani za predrokove, pa više od 2000 mladih ljudi koji žele da idu na “Work and travel” program rada u Americi.
Mladi su prinuđeni da biraju između akademskih obaveza i posla, a samim tim ukoliko im se ponište ispiti revoltirani biraju da se ne vrate.
Andrija Nedović iz organizacije crnogorskih studenata ukazuje na dobre strane studiranja i rada u inostranstvu ali predlaže sistem mreže koji bi mogao da se razvije kako bi mladima iz Crne Gore bilo lakše da se snađu pri odlasku u određenu zemlju ali isto tako da im se olakša povratak u naš sistem.
Andrija Ćetković govorio je ispred Demokratske partije socijalista, “svi smo podignuti na pričama naših roditelja kako su živjeli u nekom idealnom vremenu i kako je sve funkcionisalo drugačije nego danas. Zapravo čini mi se da je ključno da su se vremena promijenila i da smo u svijetu tehnologija gdje sve funkcioniše brže ali i rizičnije”.
Smatra da treba da se suočimo sa promjenama i prihvatimo ih. On napominje da imamo dosta resursa koji se ne koriste do maksimuma kao što je Ministarstvo poljoprivrede koje želi da podstakne ljude na poljoprivredu, turizam, a sam je svjedok da sve više mladih odlazi da radi sezonski u inostranstvu dok imaju prilika da rade u svojoj zemlji.
Miodrag Vujović ispred organizacije KOD podsjetio je da je u poslednjih 25 godina Crnu Goru napustilo 140 hiljada građana.
“Ovo treba da bude alarm za sve nas da nešto treba da se radi. Ja vidim da postoji želja da se nešto mijenja, ali ne vidim da se išta mijenja za mlade”, rekao je Vujović.
U svom izlaganju govorio je o jednom od razloga zašto mladi odlaze a to je da će mladi radije da rade u inostranstvu sezonske poslove za mnogo veću novčanu nadoknadu nego što je to slučaj kod nas.
“Neko kad ode vani, i osjeti benefite, koliko više može da zaradi, teško će odlučiti da se vrati i radi za mnogo manje”, dodao je on.
Dodao je i primjer “pay pal” – a, gdje državljani naše zemlje preko tog sistema i dalje ne mogu da primaju novac u Crnoj Gori. Podsjeća da postoji tzv. freelensera, ljudi koji bi kroz pružanje određenih usluga i proizvoda zarađivali neki određeni novac. Međutim kod nas je situacija da provizija preko banaka je najmanje 20 eura, pa samim tim banke zarađaju i nije im u interesu da se uvede ovaj servis.
Riječ na ovoj diskusiji uzeli su i predstavnici iz demokratske Crne Gore, Juventasa, Centra za građansko obrazovanje, Aktivne Zone, Unije srednjoškolaca Crne Gore, Studentskog vijeća Fakulteta za državne i evropske studije, Pokreta za promjene, Bošnjačke stranke Crne Gore, građanskog pokreta URA i drugi.
Iz demokratske Crne Gore podsjetili su na strategiju za mlade za koju smatraju da je mrtvo slovo na papiru. Ona podrazumijeva olakšice poslodavcima koji zapošljavaju mlade ljude, podsticaj za mlade da se zapošljavaju.
Maja Marković iz NVO Juventas ukazala je na situaciju u Hrvatskoj od kada je ušla u Evropsku Uniju i negdje ukazala da Crnu Goru čeka ista sudbina ukoliko u skorije vrijeme uđemo u EU.

“Imajući u vidu situaciju koja je danas, vjerujem da će EU zemljama koje kasnije uđu dati neka dodatna ograničenja u smislu viznog režima”, rekla je Marković.
Ona smatra da nije kriv ni mentalitet ni sistem već je to povezano međusobno ali i dodala da sistem kreira naš mentalitet.
Kratko se osvrnula i na same migracije težeći da definiše da one nisu samo vezane za iseljavanje mladih iz Crne Gore već i iseljavanje mladih sa sjevera odnosno migriranju iz grada u grad-
Sezonsko zapošljavanje i program stručnog osposobljavanja vidi kao kratkoročne mjere.
Istakla je i da obrazovni sistem apsolutno ne doprinosi razvoju pravih vrijednosti kod mladih ljudi.
Nikola Zirojević obratio se na ovoj diskusiji prisutnima ispred socijaldemokrata.
“Kada se govori o ovoj problematici ja bih je nekako podijelio na dva djela obzirom da nije jasno definisano gdje je to “ovdje” i osvrnuo bih se na migracije unutar Crne Gore i na migracije van Crne Gore”, naglasio je on.
Ukazuje da danas Podgorica kao grad je pretrpana , kao i priliv stanovništva sa sjevera ka jugu što Zirojević vidi kao jednako važan problem kao i iseljavanje mladih iz Crne Gore.
Kao drugi problem vidi “odliv mozgova” ka inostranstvu ali ne smatra te podatke toliko alarmantne jer je činjenica da 60 odsto mladih ljudi želi da ode ali oni ne odlaze.
Miloš Knežević, ispred CGO govorio je o statističkim podacima skorijih istraživanja u kojima ukazuje da 50, 7 odsto mladih žele da napuste Crnu Goru ali da je stepen zadovoljstva životom mladih ukazuje da su mladi ipak zadovoljni.
Razlozi za odlazak mladih koji su detektovani su: mladi žele da unaprijede životni standard, žele veće plate, bolju mogućnost zaposlenja, bjekstvo od teške situacije.
Više riječi je bilo i o sistemu obrazovanja dok su mišljenja bila podijeljena da li ga treba unaprijediti ili iz korijena mijenjati.
Ono u čemu su svi panelisti saglasni jeste da na ovakvim diskusijama neophodno je prisustvo mladih koji ipak mogu dati najbolje odgovore na ovakva pitanja koja se tiču direktno njih.
Neki od problema koji su pomenuti jesu i partijsko zapošljavanje, pravosuđe, povjerenje u političke partije, osjećaj nepravednosti pri zapošljavanju i drugi.
Veliki broj mogućih rješenja nije ponuđen.
Jedno od ponuđenih rješenja jesu subvencije za studente koji su zaposleni tokom studija, fleksibilno i skraćeno radno vrijeme, jačanje obrazovnog sistema, dodjela stipendija od strane države koji bi obavezale studente koji odlaze da studiraju u inostranstvu da se vrate u svoju zemlju i stečena znanja ovdje primjenjuju.
Kao zajednički model djelovanja nevladinog sektora i političkih partija učesnici vide u samoj debati gdje su ipak zajedno uz poštovanje razgovarali o ovoj temi ali i nekim budućim zajedničkim akcijama.