Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Koalicija za REKOM organizovali su debatu pod nazivom Dijalog i pomirenje – gdje smo danas u regionu?, koja je upriličena 21. septembra 2018. godine povodom Međunarodnog dana mira.
Na ovoj debati učešće su uzeli Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, Nataša Kandić. predsjednica UO Fonda za humanitarno pravo i pokretačica inicijative za REKOM, Balša Brković, književnik, Janko Ljumović, profesor Fakulteta dramskih umjetnosti UCG i Branko Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore.
„Ratovi vođeni na prostoru bivše Jugoslavije od 90ih nemaju kao ishodište pobjednike i poražene, svaka od strana ima neku svoju istinu o tim ratovima, a politički izrazi i danas manje ili više pate od posljedica tih sukoba. Ova podrška REKOM-u sa najvišeg političkog nivoa u Crnoj Gori je ozbiljan kapital koji treba dalje valorizovati, jer u protivnom neće mnogo vrijediti. U tom pravcu, vjerujem da Crna Gora može i treba da preuzme i proaktivniju ulogu u regionu a posebno imajuću u vidu njenu dobru pozicioniranost među susjedima i činjenicu da se radi o pitanju koje izlazi iz okvira samo jedne političke i društvene strukture, o pitanju koje prevazilazi partikularne interese. A nesumnjiv je javni interes kako Crne Gore, tako i regiona, da ustanovimo REKOM”, rekla je Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a.
Ona je podsjetila i da je Inicijativa za REKOM u Crnoj Gori imala kontinuiranu političku podršku.
Nataša Kandić u svom obraćanju istakla je da se nalazimo u godinama kada vlada individualno sjećanje na ratnu prošlost.
“S druge strane, kolektivno pamćenje na zapadnom Balkanu se gradi u okviru samo jednog etničkog nivoa i ostaje u njemu zatvoreno. Koalicija za REKOM pokušava, sa jasnim metodološkim osnovama, da probije etničke granice nudeći kao instrument komisiju koja prevazilazi etničke granice i da utiče na izgradnju kolektivnog pamćenja, a to je ono pamćenje o ratnim zločinima koje će zauvijek ostati prisutno. Krajnji ishod svega treba da bude javno priznanje civilnih žrtava a do toga ne može doći bez podrške država regiona i institucija sistema u njima, i zato smo mi uporni da lidere zemalja zapadnog Balkana ubijedimo da se ovaj proces nalazi u njihovim rukama”, istakla je Kandić.
Kao jedan od ciljeva Kandić ističe da se imenom i prezimenom znaju sve žrtve na prostorima bivše Jugoslavije, da se zna kako su živote izgubili civili, ali ne samo oni već i vojnici i policajci i, u konačnom, svi oni koji su učestvovali u sukobima. Ti dokumenti se moraju učiniti trajnim jer na taj način se kroz činjenice isti ne mogu opovrgnuti.
Književnik Balša Brković, rekao je:
„da je na prostorima bivše Jugoslavije neophodno da postoji precizan mehanizam, bez prostora za manipulaciju istim, kako bi došli zajedno do određene forme pomirenja. Opstrukcija tome su određene političke elite, koje nijedan problem ne žele da rješavaju i to predstavlja fenomen nesažvakane prošlosti. Opet taj fenomen nije moguć bez suspenzije pamćenja koji se traži od ljudi.“
On je ukazao i da zbog trenutne „ekstaze medijske civilizacije“, nije bitno da li je određena informacija istinita već da li je atraktivna.
„U vrijeme lakih senzacija, u vrijeme atrakcija na svakom koraku, lako se jedinka odluči za neku vrstu suspendovanja sopstvenog sjećanja i pamćenja, i to je opasno“, rekao je Brković.
„Evropeizacija zapadnog Balkana odnosno pitanje kako lokalno učiniti mogućim načela univerzalne tranzicione pravde kao kosmopolitske pravde jeste otvoreno pitanje koje je svoju globalnu vidljivost postiglo nakon surovih i krvavih devedesetih godina XX vijeka. Mi i danas svjedočimo da je na širem evropskom prostoru tema suočavanja sa prošlošću važna i to nije zatvorena priča“, kazao je on.
On je ukazao i na ulogu pozorišta i dramske umjetnosti kao važnom faktoru u izgradnji kolektivnog pamćenja ali i na mogućnost da se umjetnost iskokoristi i kao medij za socijalnu promjenu.
„Mi još uvijek živimo vrijeme postheroja. Mnogi ratni zločinci, a odavno se vidi da su oni bili samo obični ratni profiteri, u lokalnom kontekstu su i dalje zapravo heroji. I upravo oni proizvode one podjele koje se svode na podjele na „mi i oni“. Zato je važno insistirati na ulozi umjetnosti i kulture u ovim procesima i to polje mora biti zahvaćeno određenim politikama i strategijama“, kazao je Janko Ljumović, profesor Fakulteta dramskih umjetnosti UCG.
„Izliječili smo posljedicu rata ali nijesmo izliječili uzrok. Trenutno se kod nas dešava apsolutno ono što se događalo u onoj komunističkoj Jugoslaviji sedamdesetih godina. Ovdje taj građansko liberalni i demokratski pokret nije uspio, ne da postane dominantan već je na ivici preživljavanja. U Crnoj Gori nije prošao proces izgradnje demokratskog društva, nije došlo do lustracije, nisu okončani sudski postupci. REKOM, uz Igmansku inicijativu, je jedini autohtoni, živući pokret slobodnih pojedinaca koji još uvijek ne dozvoljava da nastupi suspenzija pamćenja. Uloga Koalicije za REKOM je da ne dozvoli suspenziju pamćenja, i to je posljednja linija odbrane vrijednosti“, Istakao je Branko Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore.
On je dodao da je u daljem procesu formiranja REKOM-a neophodna podrška političkih struktura i bi značajno drugačija klima da je na ovim prostorima zaživjela ideja ustavnog patriotizma.
