Milan Sekulović je kao predstavnik NVO Mladiinfo Montenegro boravio na omladinskoj razmjeni “Share your Story” u Mlsakcieliju, mjesto u blizini Tbilisija(Gruzija) od 10. do 17. avgusta 2018. godine.
„Omladinska razmjena “Share your Story” (“Podijeli svoju priču”) i sedmica dana provedena u Misakcieliju za mene je jedno od najljepših životnih iskustava koje sam imao. Sam odlazak u Gruziju je avantura, ali upoznjavanje toliko novih ljudi i kutura je posebno bogatstvo koje se ne može kupiti ni jednom valutom ovog svijeta. Razmjena je imala edukativni karakter i od 35 ljudi sa kojima sam bio uvijek sam naučio nešto, upoznao njihove običaje, kulturu, način života, tu su i nove tehnike za javni nastup, veće samopouzdanje tokom govora stranih jezika, ipak najznačajnije od svega su nova prijateljstva. Nas 36 je bilo iz šest različitih država (Crna Gora, Gruzija, Rusija, Češka, Italija i Ujedninjeno Kraljevstvo), ali i iz tih različitih država su opet bili predstavnici različitih nacija sa tri kontinetna, tako da sam upoznao mnogo više od šest država.
Mogao bih da ispišem o našem boravku u Gruziji stranice i stranice, ali moram biti kratak. Već prvog dana uvidio sam da me čeka nešto novo i prelijepo, prvog dana kada smo još lomili jezik pokušavajući da izgovorimo nova imena koja smo čuli uz pravilan akcenat osjetio sam da smo tu svi za jednog i jedan za sve. Tri dana sam svog novog prijatelja Kahu zvao Kahan, ali njemu je to bilo u redu, dok ja nisam konačno čuo kako Gruzijci izgovaraju njegovo ime pa sam se konačno korigovao. Toliko različiti, ali opet kada sve sabereš i oduzmeš jedna mala grupa ljudi spremna da uči i dijeli svoje znanje. Obzirom da sam dugo godina novinar, sa dvije koleginice Jelenom iz Crne Gore i Terezom iz Češke sam održao novinarsku radionicu. Izgleda da smo bili jako dobri jer je naš prijatelj Simone iz Italije rekao da će definitivno postati novinar.
Tu je učenje i afričkih plesova, prije svega iz Zimbabve, koje toplo preporučujem. Istina, ja imam dvije lijeve noge za ples, ali sam plesao kao nikada jer niko nije gledao da li ćeš pogriješiti, bitno je samo da uđeš u ritam i uživaš u pozitivnoj energiji ljudi oko sebe.
Naučio sam dosta kako se sluša, o poštovanju sagovornika, riječi sa kojima možda nisi saglasan, ali i shvatio kako je lijepo kada te neko sasluša sa pažnjom i zainteresuje se za tvoje riječi. Tu je i važna lekcija kako podijeliti svoju priču sa drugim ljudima, iznijeti neke stvari o sebi pred ljudima koje ne znaš. Takođe od prijatelja Tahera iz Sirije sam naučio neke nove taktike za javni nastup. Moram izdvojiti i timski rad jer smo svaku radionicu radili po sistemu da nas bude po šestoro i da smo svi iz različitih država, tada je na vidjelo isplivavala samo dobra energija i spremnost da jedni drugima pomognemo, istinski svi za jednog jedan za sve.
Sada kada neko kaže Italija, moja asocijacija nije Koloseum u Rimu, krivi toranj u Pizi, sada pomislim na moje nove prijatelje Simonea, Irene, Pjeruiđija, Stefana, Manuela, Džozefa… Gruzija više nije samo Tbilisi već Kaha, naš vodič kroz grad kojeg je crnogorska ekipa zavoljela najviše, i Liaman, djevojka sa najljepšim osmjehom, slika o Siriji više nisu samo izbjeglice već jedna bogata država koju je zadesila nesrećna sudbina o kojoj mi je pričao Taher. O Rusiji sam saznao više nego što sam naučio u školi, uvidio sam koliko smo slični i hvala mojoj prijateljici Aleks na tome, koja je profesor engleskog, ali ni u jednom trenutku nikom nije skrenula pažnju na grešku u govoru, a bilo ih je dosta.
Iz Ujedinjenig Kraljevstva sam sreo sjajne ljude koji su u tu državu došli iz Afriike, to su jedni sjajni i dobri ludi, puni iskustava i dobrote. Moram izdvojiti našu divnu Mati koja je za samo dva dana naučila da na tečnom srpskom pozdravi ljude, dok sam ja zaboravio afričke riječi koje me je naučila.
Nisam pomenuo sve ljude ali, ako bih, onda bio ovo bio roman, a ne kratak pregled iskustva. Ti sjajni ljudi zaslužuju roman i svi imaju posebno mjesto u mom srcu.
Umjesto zaključka moram izdvojiti jednu naučenu lekciju koju sam već znao ali mi je trebala potvrda u praksi. Ne postoje različite nacije, već samo dobri i loši ljudi. Ja sam otputovao do Gruzije da upoznam svijet i zavolio ga još više, shvatio sam da nerazumijevanje drugih nacija proizilazi samo iz našeg nepoznavanja istih. Kada upoznamo naše vršnjake iz različitih država i različitih kontinenata uvdimo da smo svi mi jedni obični ljudi, spremni da budu prijatelji i da pružimo ruku jedni drugima kada to zatreba.
Naše razlike ne treba da budu tačke razdvajanja, već tačke spajanja, jer što ne umijem ja umije moj prijatelji koji je pripadnik druge nacije ili religije. Zajedno možemo uraditi mnogo više na stvaranju novog, boljeg svijeta, razdvojeni nećemo postići ništa“, rekao je Milan Sekulović.