Građani/ke Crne Gore mahom nemaju predrasuda prema osobama s invaliditetom. Izuzetak predstavlja nalaz da otprilike trećini ispitanika ne bi bilo prijatno da neko iz njihove porodice stupi u brak s osobom s invaliditetom, saopšteno je na konferenciji Centra za građansko obrazovanje na kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja javnog mnjenja koje je dio projekta „Za jednakost osoba sa invaliditetom“, a koja je održana u velikoj sali CGO-a u Podgorici 02. marta 2020. godine.
Centar za građansko obrazovanje predstavio je prezentaciju istraživanja javnog mnjenja o stavovima prema osobama sa invaliditetom. Ovo istraživanje je dio projekta „Za jednakost osoba sa invaliditetom“ koje je podržano od Ministarstva za ljudska i manjinska prava Vlade Crne Gore.
Iz CGO-a su saopštili da je cilj projekta doprinos povećanju i unapređenju socijalne uključenosti osoba sa invaliditetom u crnogorskom društvu.
„Samo terensko istraživanje sprovela je za potrebe našeg projekta agencija Ipsos strategic marketing. Ovo istraživanje se odnosi na niz aspekata počev od asocijacija na osobe sa invaliditetom, iskustvo sa OSI i socijalnu distancu prema njima. Preko upoznatosti sa zakonodavnim i institucionalnim okvirom koji se odnosi na OSI, percepcijom položaja OSI u odnosu na period od prije pet godina, prilagođenost javnih površina OSI, dostupnost informacija za OSI, do ostvarivanja prava OSI u oblasti zdravstva, socijalne zaštite, pravosudnih postupaka, obrazovanja, kulture, sporta, zapošljavanja i napredovanja u poslu kao i političkom djelovanju“, saopšteno je iz CGO-a.
Kordinatoorka programa aktivno građanstvo u Centru za građansko obrazovanje Željka Ćetković kazala je predstavljajući rezultate istraživanja da najčešća asocijacija građana/ki Crne Gore na osobe sa invaliditetom jeste da su to osobe kojima je potrebna pomoć i koje ne mogu same da funkcionišu. Ostale često pomenute asocijacije su: sažaljenje i tuga, osobe sa smetnjama u razvoju i posebnim potrebama, kao i invalidska kolica i nepokretne osobe.
Preko dvije trećine građana/ki Crne Gore lično poznaje ili je imalo neko iskustvo sa osobama sa invaliditetom. S druge strane, građani koji žive u centralnom dijelu, kao i oni koji imaju osnovno obrazovanje, značajno češće u odnosu na ukupnu ciljnu populaciju navode da nisu imali iskustvo i da ne poznaju osobe sa invaliditetom.
Preko polovine građana/ki u Crnoj Gori zna za postojanje zakona kojim se zabranjuje diskriminacija osoba sa invaliditetom, dok četvrtina ispitanika/ca nije upoznata sa tim zakonom, a to se prije svega odnosi na pripadnike nacionalnih manjina.
Blizu polovine građana/ki procjenjuje da je položaj osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori isti u odnosu na prije pet godina. Ovaj stav je mnogo prisutniji kod građana/ki koji žive u južnom regionu. S druge strane, više od trećine građana smatra da se položaj poboljšao, a među onima koji imaju takvu procjenu dominiraju građani/ke sa sjevera i oni sa visokim nivoom obrazovanja.
Kad je riječ o pristupačnosti objekata osobama sa invaliditetom, građani/ke Crne Gore su podijeljeni, iako polovina smatra da uglavnom ili uopšte nisu prilagođeni.
Takođe, polarizacija mišljenja je izražena i prilikom procjene pristupačnosti javnih površina osobama sa invaliditetom.
Tri petine građana/ki smatra da osobe sa invaliditetom imaju pristup informacijama i komunikacijama u Crnoj Gori, dok je trećina na suprotnom stanovištu.
Uopšteno uzevši, prepoznaje se da OSI u brojnim oblastima ne uspijevaju da ostvare svoja prava jednako kao ostali građani/ki. To se posebno odnosi na mogućnosti napredovanja na poslu, zapošljavanju i učestvovanje u sportskim i rekreativnim aktivnostima, ali je izraženo i u političkom djelovanju i pristupačnosti kulturnoj ponudi. Zabrinjavajuće je i da se ograničenja za OSI još uvijek značajno vide i u obrazovnom procesu.
Građani/ke Crne Gore smatraju da se OSI susrijeću sa brojnim oblicima diskriminacije prilikom zapošljavanja, jer ih poslodavci ne zapošljavaju, prostor za rad nije prilagođen njihovim potrebama, ili im je samo radno mjesto nepristupačno. Ova tri oblika diskriminacije su najčešće isticana i kada se uzmu u obzir svi odgovori, a visoko je kotirana i nemogućnost napredovanja u poslu.
Preko 3/4 građana/ki smatra da bi OSI mogle u potpunosti da se integrišu u zajednicu kada bi se država i društvo dovoljno angažovali, dok skoro 2/3 njih je mišljenja da bi poslodavci radije platili državi potrebnu nadoknadu nego da zaposle osobu sa invaliditetom. Takođe, blizu 3/4 građana se ne slaže sa tvrdnjom da su specifičnosti i problemi OSI isključivo stvar njihovih porodica i institucija, a skoro 70% misli da im treba dati prednost prilikom zapošljavanja.
Dominantna većina građana/ki Crne Gore (88%) smatra da bi država trebalo da pruža finansijsku pomoć osobama sa invaliditetom više nego što to čini trenutno, čak i kada bi to dovelo do većih troškova u budžetu.
Građani koji ne podržavaju da država finansijski pomaže osobama sa invaliditetom više nego do sada (njih 7%), kao najčešći razlog za svoj stav navode da država treba da obezbijedi najosnovnije uslove za osobe sa invaliditetom, ali da sve preko toga ne potpada pod nadležnost države.
Ubjedljiva većina građana/ki Crne Gore se slaže sa tvrdnjom da OSI imaju iste potrebe kao i ostali ljudi, dok 3/4 smatra da osobe sa invaliditetom mogu biti jednako adekvatni i uspješni roditelji kao i osobe bez invaliditeta. Nadalje, 8 od 10 građana smatra da je potrebno ulagati u školovanje OSI, dok se skoro 2/3 građana/ki ne slaže da bi bilo najbolje da se deca sa invaliditetom školuju odvojeno. Polovina ispitanika/ca ističe da iako osobama sa invaliditetom treba omogućiti pristup svim objektima i javnim površinama, u ovom trenutku postoje bitniji problemi u državi.
Generalno, građani/ke Crne Gore mahom nemaju predrasuda prema osobama s invaliditetom. Izuzetak predstavlja nalaz da otprilike trećini ispitanika ne bi bilo prijatno da neko iz njihove porodice stupi u brak s osobom s invaliditetom.
Više od polovine stanovnika smatra da nevladine organizacije koje se bave pitanjima OSI i ljudskim pravima najviše doprinose poboljšanju njihovog položaja. Na drugo mjesto je rangiran Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom od strane dvije petine građana/ki, dok jedna petina pominje Ombudsmana. Građani/ke najmanji doprinos u unaprijeđenju života OSI vide u radu pravosuđa i političkih partija u Crnoj Gori.
