Invaliditet se tretira kao bolest, saopšteno je na radionici „Mediji za građane – građani za medije” koja se organizovala u okviru projekta „Snažnom porukom do društva bez predrasuda“, predviđenoj kao trening za predstavnike/ce elektronskih medija, a održana je u Omladinskom centru u Podgorici.
Predstavnica NVO Ekvivalent, Dunja Samardžić kazala je da se kao NVO aktivisti bavimo zastupljenošću osoba sa invaliditetom u medijima gdje je važno istaći prije svega da upravo mediji kreiraju sliku društva samim tim i objektivnu sliku osoba sa invaliditetom. Sve ovo što mi radimo kroz aktivnosti ne samo kroz ovaj projekat nego kroz brojne druge projekte koji se tiču invaliditeta i sve to u cilju integrisanja i inkluzije osoba sa invaliditetom u društvo, kazala je Samardžić.
Za predstavljanje osoba sa invaliditetom mediji igraju jako važnu ulogu i način na koji će se u medijima predstaviti OSI. Zato organizujemo ovakve treninge kako bi smo pomogli urednicima, voditeljima, novinarima itd. da na što bolji način kreiraju život OSI, da predstave život OSI i da to bude što vjerodostojnije i samim tim ono što se često dešava da se ne bazira identitet OSI na samu invalidnost već na njihovu individualnost i svi smo pojedinci i različito karakterišemo na nešto posebno a ne samo sami invaliditet ili samo znanje, kazala je Samardžić.
Osobe sa invaliditetom su osobe koje imaju urođeno ili stečeno fizičko, intelektualno ili mentalno oštećenje koje zbog društvenih ili drugih prepreka stvara nemogućnosti ili ograničava mogućnosti da se OSI ravnopravno uključe u društvo, u društvu kao i druge osobe, kazala je Samardžić.
Četiri vrste oštećenja su fizički, senzorni, intelektulni i mentalni, ovaj intelektualni odnosno mentalni i oni se već sad u stvari izražavaju kao psihički i psiho socijalni invaliditeti, pod tim psiho socijalnim invaliditetom zapravo se podrazumijeva da su njena intelektualna ili mentalna oštećenja i to je zapravo nešto što je različito i to su ustvari izrazi koji su prihvatljivi kazala je Samardžić.
Nijedan drugi izraz nije adekvatan ni ono što čujemo u medijima što ćemo kasnije spomenuti, ometenost u razvoju, retardacija, autistične osobe, dakle to su osobe sa autizmom. Jedino što je prihvatljivo je mentalno oštećenje ili u koliko jeste intelektualno oštećenje. Što se tiče fizičkog oštećenja tj. fizičke invalidnosti to su osobe koje imaju otežano kretanje, kreću se uz pomoć kolica, štaka, hodalica drugih pomagala. Takođe fizički invaliditet jeste oštećenje govora i senzorni invaliditeti, senzorni invaliditeti pod tim se smatra oštećenje vida i oštećenje sluha i to su zapravo prihvaćeni izrazi u skladu sa standardima, kazala je Samardžić.
Ona je rekla da nijesu osobe sa invaliditetom samo gluve, slijepe i slabovide, ono što građane najviše zbunjuje zato što se vodeće NVO koje se bave OSI zovu naprimjer “Savez slijepih Crne Gore“ ili “Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore“, a s druge strane, mi koji smo sami aktivisti smo protiv upotrebe izraza hendikep. To je razlog tome zato što su te nevladine organizacije naročito “Savez slijepih Crne Gore“ koji postoji 73 godine. To su zapravo NVO kad su nastajale tad se, još uvijek se pričalo o nekim bazičnim pravima, osnovnim jednostavnim stvarima i nije se razmišljalo o nazivima, kazala je Samardžić.
Biomedicinski model u kome se upravo smatraju da je invaliditet problem pojedinca. Osobe sa invaliditetom su izolovane u raznim institucijama, bolnicama, kućama a najčešeće od porodice u četiri zida u sobi. Osoba sa invaliditetom se doživljava kao bolest, samim tim OSI su tad podvrgavane raznim rješenjima, medicinskim zahvatima koju su vrlo zahtjevni. Sličan model ovom jeste funkcionalni, takođe invaliditet je problem pojedinca, OSI su smještene u specijalne ustanove i samim tim su bile izolovane, kazala je Samardžić.
Odluke o sopstvenom životu nijesu mogle uopšte da donose, kada govorimo o funkcionalnom modelu mi u Crnoj Gori imamo dva resursna centra. Dakle, to su specijalne škole isključivo za osobe sa invaliditetom, tako da se taj funkionalni model donekle i dan danas može primijetiti i uočiti, iako postoji tendencija da se specijalne škole zatvaraju, kazala je Samardžić.