Predstavnica m!M prisustvovala je konferenciji pod nazivom “Aktivizam civilnog sektora za pomirenje u regionu bivše Jugoslavije“ koja je održana 17.09.2019. godine u prostorijama Centra za građansko obrazovanje. Cilj ove konferencije je da doprinese utvrđivanju činjenica i inkorporiranju drugačijih pogleda na postojeći pristup predavanju istorije i predstavljanja post-jugoslovenskih država. Konkretnije, analiza teži da osnaži opšte razumijevanja važnosti tranzicione pravde i kulture sjećanja u Crnoj Gori. Projekat je podržan kroz širi program Jugoslavije – podrška REKOM-u“, koji finansira Evropska unija.
Istoričar i kordinator HIPMONT-a Miloš Vukanović je rekao da pravo stanje je da naš obrazovni sistem uveliko pokušava da ignoriše edukaciju o ratnim dešavanjima i zločine koje su pratili raspad Jugoslavije, kako u regionu tako i u Crnoj Gori. Drugo stanje pružila su nam recentna istraživanja, koja su ukazala da studenti, ili tek svršeni srednjoškolci, imaju katastrofalno slabo znanje o ratnim dešavanjima 90ih, ulozi crnogorskog društva u njima kao i zločinima koje su se dogodili u regionu i na teritoriji Crne Gore. Ova analiza može da se posmatra kao priručnik nastavnicima istorije i onima koji su zainteresovani da se bave kulturom sjećanja.
Prvi dio predstavlja kratak pregled istorije Crne Gore od početka 90ih do sticanja nezavisnosti 2006. godine, na jednom mjestu su prezentovana kratka poglavlja svih zločina koji su počinjeni na njenoj teritoriji ili od strane njenih građana, a prepoznao ih je međunarodni ili crnogorski pravosudni sistem.
Drugi i središnji dio publikacije čini dio koji najviše može biti od koristi edukatorima u Crnoj Gori koji žele da se bave ovom temom. Koliko su 90e zastupljene u obrazovnom sistemu navdeno je više puta i to edukatori znaju međutim, manje je poznato kako smo do toga stigli. Ključni događaj predstavlja obaranje udžbenika za 4 srednje 2008. godine koji je nesvakidašnje za Crnu Goru ujedinio i vlast i opoziciju.
Kao produkt pomenutog odnosa crnogorskog obrazovnog sistema ka 90im imamo katastrofalno nisko znanje učenika o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, uloge Crne Gore i zločinima na njenoj teritoriji. Istraživanja govore da50,8% anketiranih ne zna koliko je nekadašnja SFRJ imala republika, a koliko pokrajina. Upitani da nabroje koje su države danas međunarodno priznate, a bile su u sastavu SFRJ, 62,5% anketiranih nije znalo tačan ili potpun odgovor. Čak 85% anketiranih studenata Fakulteta političkih nauka nije znalo da nabroji sve međunarodno priznate države koje su nekad bile u sastavu SFRJ.
Treći dio predstavlja pokušaj pregled svih elemenata koje čine kulturu sjećanja crnogorskog društva i naš odnos ka posljednjem konfliku u našoj istoriji, prije svega nakon 2006. godine. Spomenici, ulice, muzejske postavke, obilježavanja, inicijative i opstrukcije države su cigle od kojih pravimo našu sliku tog vremena. Od te slike ne zavisi samo kako ćemo se mi odnositi ka sopstvenoj prošlosti već prije svega kako će ta prošlost uticati na našu budućnost.
Istorija 90ih je potisnuta istorija. Kao i mnogi drugi elementi iz naše prošlosti, crnogorskom društvu je jednostavnije da loše stvari stavi pod tepih nego da se suoči s njima. Potreba suočavanja s prošlošću i promocija istine, nije samo potreba društva radi postizanja unutrašnje stabilnosti već preduslov za dalji razvoj. Pored toga, suočavanje s prošlošću predstavlja najosnovniji uslov za međudržavno pomirenje među komšijama.
.Sukobi 90ih su u mnogome bili zasnovani na vjerskoj netrepeljevosti. Ideolgija koja je izazvala tu netrepeljivost i sukobe i dalje postoji u crnogorskom okruženju i često se prelije i na naš dnevno-politički diskurs koji utiče na javnost. Nesuprotstavljanje takvim ideologijama kroz nastavu istorije dovodi do učvršćivanja uvjerenja tih ideologija u heterogenom crnogorskom društvu.
Ako se ne suočimo sa zločinima iz prošlosti, ako se ne suprotstavimo i usprotivimo elementima koji su doveli do tih zločina, protok vremena, subjektivne interpretacije i manipulacije će zasigurno dovesti do relativizacije negativnih uzroka zločina, njihovog prihvatanja i ponovnog ukorjenjivanja u društvu. Ne postoji druga posljedica takvog procesa osim novog sukoba.
Profesor istorije i član HIPMONT-a Igor Radulović naglasio je da je period devedesetih stavljen u zapećak na više načina – izučavanjem na kraju srednje i osnovne škole i njenim reduciranjem na jedan čas nedjeljno. Ipak, ističe da to ne treba biti alibi za profesore što se ovom temom ne bave.
„Evropska komisija u jednom svom izvještaju istakla značaj predavanja istorije u poslijeratnom društvu, jer je to jedna od kategorija koja može doprinijeti zajedničkom prevazilaženju „duhova iz prošlosti“. U tom kontekstu, tema kao što su ratovi devedesetih, ne smije biti zanemarena, već o njoj treba razgovarati“, naveo je Radulović.