Na početku je istaknuto da je roman o žigu prošlosti, porodice, sinu koji je obilježen očevim žigom. Autor je istakao da je sam roman zasnovan na emotivnoj i istorijskoj ravni. Janjatović je govorio o samoj misteriji, kako se roman piše i o težini kako je gospodinu Popoviću u ovim godinama bilo i teško izdati prvi roman.
Pošto je i sam pjesnik, govori o ulozi muzičara u romanu i o povezanosti u tadašnjoj Jugoslaviji.
Takodje iskazuje čuđenje kako je došlo do nastanka romana i kako je stigao do njega. Autor je predstavio roman iz ugla čitaoca.
Popović govori o tome kako mu je na prvoj promociji bilo tesko govoriti o sebi, jer tri decenije je radio kao novinar i pričao o drugima, ali shvatio je da zapravo sve što pišemo o drugima zapravo pišemo o sebi.
Gospodin Popović govori o tome kako je došlo do ideje o pisanju i samoj temi romana.
Odabrao je veoma specifičcnu kategoriju ljudi kao glavnog junaka, i približio ljudima koje nazivamo političkim izdajnicima koje dobijaju sa pravom ali i bez njega.
Radnju je smjestio u period drugog Svjetskog rata i samim tim ušao u srž svega.
Roman predstavlja uspon i pad jedne porodice.
Muzičara za glavnog lika je uzeo, jer u jednom periodu živita je radio za muzičke magazine.
Ali glavni lik je moroa biti umjetnik kako bi mogao da shvati svu propast koja se dogodila sa njim i njegovim ocem koji je bio “promoter” fašizma.
U jednom dijelu romana glavni lik traži sebe, nadu a sami kraj nagovještava da je sve to i pronašao ali nikada necemo biti sigurni.
Popović govori i o razlici u pisanju za novine i roman.
Istorija u romanu služi samo kao neko ostrvo na koje se u odredjenim djelovima odmaramo, pa nastavljamo dalje.
Popovic govori i o vrsti i načinu istraživanja koja su upotrijebljena u romanu.
Opisao nam je kroz par rečenica kako je sve povezao u romanu i oživio neke istorijske trenutke.
Popović naglašava da kroz roman nije želio da bude istorijski kritičar već ih je samo navodio kako bi došao do tog prozivanja izdajnikom svakog ko nije istog političkog mišljenja.
Kazivao nam je o dramatičnom čitanju koje je odabrao da predstavi svoj prvi roman publici jer kako je i sam bio novinar zna da medijima ne bi bilo interesantno samo čuti da je nastao novi roman.
Popović je završio promociju citatom Crnjanskog: “Biće još seoba ali neće biti smrti.” Za koji kaže da mu je bio veoma interesantan’’.